Venera konjunkcija Neptun - platonska ljubav

Olivera Petković

Piše: Olivera Petković,
astrolog i osnivač agencije Astrum

Venera konjunkcija Neptun je tranzit koji prevashodno ukazuje na fantastičan period koji pruža mogućnosti za nadrealnu i metafizičku percepciju ljubavi u kojem je često naglašeno rađanje želje za življenjem svog sna o bezuslovnoj, uzvišenoj i natčulnoj ljubavi koja pritajeno egzistira u skrovištu duše na bajkovit, čist, nevin, tihi i skriveni način (ili se događa pojačavanje takve želje ukoliko ona pre toga već postoji).

Verovanje u dotadašnji utisak o nedosanjanom ljubavnom snu (koji su stvorili tadašnji trenutak i okolnosti u uslovima i vremenu svog nastajanja i koji su tada sugerisali da je takva ljubav nemoguća), najednom počinje da se menja pod vođstvom novorođene nade. Sitni znaci pažnje, gestovi i mali ljubavni signali u ovom periodu daju novu nadu da je obostrana platonska ljubav ipak moguća, da bezuslovna ljubav neće ostati jednosmerna tj. da može biti uzvraćena.

Srce u oblacima
Photo by Andreas Wohlfahrt

Tokom trajanja tranzita Venera konjunkcija Neptun, dakle, češće dolazi do tzv. otkrovenja i osvešćivanja takvog smisla ljubavi, do spoznaje i dosezanja do natčulne i metafizičke dimenzije ljubavi kakvu nam, zbog uzvišenosti ljubavnih emocija i zbog svoje transcendentalne prirode, može doneti upravo platonska ljubav.

Kao što je Moris Merlo-Ponti napisao: "Nema nijedne ljubavi koja bi bila obični telesni mehanizam, koja čak ne bi dokazivala, a pogotovo ako se ludo vezuje za svoj predmet, našu moć da sami sebe dovedemo u pitanje, da se potpuno posvetimo, naše metafizičko značenje."

Kada je reč o intenzitetu romantične ljubavi koja se doživljava posredstvom čulno-opipljivog načina (fizičkim činom), to ne znači da ljubav koja nije prošla kroz takvo čulno iskustvo po pravilu mora biti i slabijeg intenziteta ili da će (kada je reč o jačini osećanja) zbog toga biti nepotpuna i nerealna jer nasuprot ljubavi koja se ostvaruje na telesni način može postojati i platonska ljubav između dve zaljubljene duše (i može biti vrlo stvarna) kao ideal ljubavi tj. ideja koja egzistira u dušama dva zaljubljena bića i koja se u mislima i fantazijama otelovljuje zbog duboke ljubavne i spiritualne povezanosti i magnetske fizičke privlačnosti dvaju osoba koje su duhom spojene ali koje su samo trenutno zbog nekih drugih okolnosti sprečene da budu spojene i telom.

Dve zaljubljene duše, dakle, mogu ostvariti vezu i bez poljubaca, zagrljaja i dodira tj. bez intimnog kontakta, mogu se međusobno obožavati i osećati veliku međusobnu privrženost jer ono što povezuje njihove duše i što predstavlja sponu među njima jeste platonska ljubav čija se suština sastoji u postojanju iskrenih i uzvišenih ljubavnih osećanja koja se mogu prepoznati spoznajom i osvešćivanjem sopstvenih osećanja koja su takve prirode da nadilaze neophodnost telesne forme ljubavi i zasnivaju se na ideji ljubavi koja ne mora nužno da se i telesno ostvari već se takav ideal ljubavi može dostići i samo duhovnom povezanošću dvaju zaljubljenih duša.

Duhovna povezanost poseduje čarobnu moć u održavanju ljubavnog interesovanja jer dve duše spojene na takav način pokazuju sposobnost, ili bar želju, da takvu svoju duboku povezanost izdignu nad svakodnevnim dešavanjima, da je očuvaju i da ne dozvole da bude prekinuta pod uticajem eventualnih trenutnih prepreka i problema već da na ta dešavanja koja im u tom momentu ne dopuštaju da se spoje i telom posmatraju samo kao na odlaganje spajanja i na telesni način. Dakle, prisutna je i nemerljiva želja za celokupnim spajanjem ali, takođe, i sposobnost održavanja ljubavnog kontakta i bez telesnog spajanja.

U ovom vremenskom intervalu duša može biti veoma ispunjena i samim nagoveštajem da joj je ljubav uzvraćena. Pokazaće zainteresovanost i/ili spremnost i da na nesputan i zreo način razmišlja o ljubavi, prevazilazeći uobičajena shvatanja o postojanju ljubavi samo kroz čulno i telesno spajanje dopuštajući umnom delu duše da o ljubavi kontemplira na uzvišeniji, metafizički način kao o postojanju ljubavi poput ideje koja svoje postojanje može poistovetiti sa egzistiranjem u transcendentalnoj stvarnosti.

Romantična duša će tada osećati da je sposobna da voli i na bezuslovan način a pogotovo ukoliko postoji i mogućnost da osećanja budu obostrana. Dopuštaće ljubavi da postoji i kao tajna. Želeće da ljubav u njoj tiho postoji. Biće umnogome zadovoljna i onim što ima, dakle, čistotom i nevinošću svoje ljubavi. Platonska ljubav može joj itekako biti dovoljna, preplavljenost tako jakim, uzvišenim ljubavnim emocijama pružiće joj krila da se vine visoko u ostvarenju uspeha na mnogim životnim poljima jer takva osećanja poseduju i snagu da "uzdignu na kraljevski tron", uliju samopouzdanje, motivišu, inspirišu...

Za ovaj vremenski okvir je često karakteristično da se o ljubavi razmišlja na romantičan i idealizovan način ali s mogućim boljim razumevanjem okolnosti i prepreka koje ne dopuštaju da se željena ljubav realizuje i u konkretnom telesnom obliku. O ljubavi se tada razmišlja i na strpljiv i nesebičan način, jer se ne želi da se voljena osoba dovodi u neprijatnu situaciju vršenjem prevelikog pritiska na nju po pitanju brzine i načina odvijanja ljubavne situacije. Nastoji se na pažljivom postupanju kako ne bi došlo do prekida ove ljubavne čarolije.

Onda kada se dostigne takav nivo posvećenosti u ljubavi tada se o ljubavi razmišlja na nesebičan način istovremeno se pokazujući i spremnost na prihvatanje ideje o bezuslovnoj ljubavi uzvišene prirode.

Prisutna je dakle, popustljivost, razumevanje, trpljenje u smislu postojanja tolerancije, spremnost na stavljanje želje za telesnim spajanjem u drugi plan uz osvešćivanje ljubavnih emocija za nešto što je uzvišenije, natčulne i takoreći božanske prirode čija je egzistencija smeštena u svetu ideja a što se naziva i platonskom ljubavlju i uz pokazivanje sposobnosti izdizanja takvih uzvišenih i zanosnih ljubavnih emocija nad svakodnevnim teškoćama sa spremnošću na čekanje i zbog toga što se ne želi da voljena osoba pomisli da će nekim postupcima ili potezima njena pozicija i sigurnost (na ljubavnom/bračnom i/ili porodičnom i poslovnom planu) biti na bilo koji način ugrožena. U ovom periodu, dakle, postoje naglašenije mogućnosti za razvijanje platonske veze, tj. ljubavnicima mogu postati i dve zaljubljene duše koje se vole bez fizičkog kontakta, mogu se voleti samo i pogledima i/ili osmehivanjima. A ljubavne veze započete na platonski način neretko imaju veće izglede za opstanak i za trajanje i na duže staze.

Venera u konjunkciji sa Neptunom neretko ukazuje i na to da će neke individue u ovom periodu imati i prilično zamagljen pogled na ljubavnu situaciju u kojoj se nalaze, što se odnosi naročito na one koji se usled pogrešno protumačenih izjava, postupaka i nekih događaja mogu naći u velikoj zabludi i samoobmanjivanju i pomisliti da su im osećanja u ljubavi uzvraćena čak i onda kada to nije tako i, uz to, čak i onda kada je očigledno da je njihova ljubav jednosmerna.

Za ovaj vremenski period često važi i da nekima može doneti i prilično ulepšanu sliku stvarnosti zbog veće verovatnoće za preteranim idealizovanjem i voljene osobe i svoje ljubavne situacije ali, da bi uživanje u uzvraćenoj platonskoj ljubavi u ovom periodu bilo moguće, potrebno je da se od strane onoga ko predstavlja predmet ljubavne žudnje i ljubavnih fantazija dobijaju jasni i nedvosmisleni ljubavni signali koji bi se jasno mogli protumačiti kao uzvraćanje ljubavi. U suprotnom se lepršavo hodanje po oblacima veoma lako može završiti naglim padom na zemlju.

Tokom trajanja ovog tranzita se u sanjarenja i u kontemplacije o ljubavi često uranja uz sentimentalnu muziku koja poseduje čarobnu moć da u takvim trenucima podstiče ispunjavanje duše najtananijim, najsuptilnijim i uzvišenim ljubavnim emocijama koje zatim obasipaju neizmernom radošću i srećom čitavo ovo zaljubljeno biće.

Samoća odnosno potreba za osamljivanjem takođe može biti karakteristična za ovaj vremenski interval bez obzira na to da li je neko izistinski usamljen (ukoliko nije u ljubavnoj vezi ili u braku) ili se samo tako oseća iako na polju ljubavi već ima nekoga jer samoća tada baš ume da prija i godi. Produhovljenoj ličnosti samoća ne predstavlja nikakav problem već će naprotiv želeti da baš u samoći, u miru i tišini okupira svoj um i razmišljanjima o srećnim trenucima koje vezuje za voljenu osobu a to joj može biti dovoljno i u pronalaženju nekog novog smisla stvarima u životu.

Onima koji imaju interesovanja za ozbiljnije bavljenje muzikom i generalno, umetnošću ovo može biti izuzetno povoljan period za ispoljavanje kreativnosti i za uspešno iskorišćenje kreativnog potencijala u umetničkom stvaralaštvu.

Autorka: Olivera Petković
TVOJA BUDUĆNOST - POGLEDAJ OVDE